Isusova smrt

Sva četiri evanđelja slažu se u tome da je Isus umro na dan priprave za subotu, tj. petak (Mk 15,42; Mt 27,62; Lk 23,54; Iv 19,31). Međutim, Ivan i sinoptici razilaze se u podacima o datumu Isusove smrti, tj. kojeg je dana u mjesecu umro.

Prema sinopticima Isus je blagovao Pashu 15. nisana, što prema našem načinu računanja pada navečer 14. nisana, jer je kod Zidova dan počinjao zalaskom sunca. Isus je prema sinopticima umro 15. nisana.

Prema Ivanu, Isus je umro 14. nisana, u času kad su u hramu bili prikazivani pashalni jaganjci, koje će židovske obitelji blagovati o Pashi.

Prema sinopticima, Isusova je posljednja večera s učenicima bila pashalna gozba. Dao je da njegovi učenici prirede ovu pashalnu gozbu "prvog dana beskvasnih kruhova", tj. 14. nisana (Mk 14,12 par.; usp. 14,14 par.). Kad je sjeo za stol, rekao je: "Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke" (Lk 22,15).

Ivan, međutim, ovako počinje svoj izvještaj o muci: "Bijaše pred blagdan Pashe" (Iv 13,1). Prilikom suđenja pred Pilatom on napominje da Židovi nisu htjeli ući u pretorij "da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu" (Iv 18,28). Isus je bio osuđen na smrt "na dan priprave za Pashu" (Iv 19,14) te je istog dana bio razapet (Iv 19,42). S Ivanovim se datumom slaže i 1 Kor 5,7 gdje se kaže da je "žrtvovana Pasha naša, Krist". Isus je prema Iv i 1 Kor umro na dan prikazivanja pashalnog janjeta, tj. 14. nisana.

Prema sinopticima dan Isusove smrti nije bio dan subotnjeg počinka. Stražari koji su sudjelovali kod uhićenja nosili su oružje (Mk 14,47). Simun Cirenac vraćao se s polja, gdje je po svoj prilici radio (Mk 15,46 par). Trgovine su bile otvorene pa je Josip Arimatejac mogao kupiti platno (Mk 15,46 par.) a žene miomirise i pomasti (Lk 23,56). Ove se radnje ne bi mogle dogoditi 15. nisana, na dan Pashe. Moguće je da je pashalno obilježje posljednje večere u sinoptičkoj predaji poremetilo kronološki red te da je četvrto evanđelje taj red popravilo. S Ivanom prihvaćamo da je Isus umro 14. nisana, a sa sinopticima da je posljednja večera bila pashalna gozba, ali je Isus svoju pashalnu večeru proslavio 24 sata prije ostalih Židova. Iznesena su različita tumačenja za ovo, ali je, čini se, najbolje prihvatiti činjenicu da je Isus slavio pashalnu gozbu dan ranije. "Budući da je sutradan mogao slaviti Pashu samo osobno na križu (Iv 19,36; 1 Kor 5,7), Isus je svoj novi obred ustanovio u toku gozbe koja je imala sva obilježja židovske Pashe.

Isusova smrt na križu morala se dogoditi između 26. i 36. godine, jer je u to vrijeme Pilat bio upravitelj Judeje. Budući da smo prihvatili mišljenje da je Krist umro u petak 14. nišana, možemo se ograničiti na godine u kojima je to bilo moguće, a to su 27, 30. i 33. godina posl. Kr. Budući da je Isusov javni nastup počeo 28. godine i trajao više od dvije godine a manje od tri pune godine, tada otpadaju 27. i 33. god. kao moguće godine Isusove smrti. Stoga s priličnom sigurnošću smijemo tvrditi da je Isus umro u petak 14. nišana, tj. 7. travnja 30. godine.

Kao zaključak možemo donijeti pregled relativno sigurnih događaja iz kronologije Isusova života:

Oko god. 7. ili 6. pr. Kr.: Isusovo rođenja

Godine 28. prije Pas­he: početak javnog djelovanja

7. travnja 30. godine: raspeće

9. travnja 30. godine: uskrsnuće (i uzašašće)

(Iz knjige Wilfrida J. Harringtona: Uvod u Novi zavjet, str. 50-52)